Author: UNECOOP
Kako do NETO NULA CO2 u građevini?
UNEKOOP je izradio publikaciju “Kako do NETO NULE CO2 u građevini? Izrada publikacije deo je aktivnosti na projektu “Osnaživanje kapaciteta za smanjenje emisija CO2 u sektoru zgradarstva u Republici Srbiji “KA NISKOUGLJENIČNOM ZGRADARSTVU” koji se realizuje kroz Eko-sistem: Podrška reformama u zaštiti životne sredine koji sprovode Mladi istrazivaci Srbije uz podršku Švedske.

Od garaže dom: Stari prefabrikovani elementi poslužili za novi stambeni kompleks
Anđela Aleksić, preuzeto sa www.gradnja.rs
Betonski elementi sa stare garaže u Švajcarskoj nisu bačeni na deponiju već su iskorišćeni za podizanje novog objekta koji je dobio veoma snažnu estetiku.
Evo pravog primera ponovne upotrebe materijala i prenamene objekata o kojoj će biti reči na konferenciji BuildUp 2023 koja se održava 7. novembra u Beogradu u organizaciji portala Gradnja.
Naime, arhitektonska praksa Parabase realizovala je u Bazelu projekat pod nazivom Elementa, u kome su ponovo iskorišćene komponente iz dekonstruisanog objekta, pretvarajući nekadašnje stubove i podne ploče u zidne i fasadne elemente.
Projekat odabran je kao pobednički na otvorenom konkursu, gde je međunarodni žiri rešenje studija izdvojio zbog njegove snažne estetike kombinovane sa ponovnom, kreativnom upotrebom prefabrikovanih betonskih elemenata.

Pristupačni stanovi za 650 ljudi
Stambeni kompleks smešten je u Valkevegu, jednom od najvećih razvojnih područja Kantona Bazel, a deo je planiranog stambenog programa 1000+, koji uključuje pristupačne stanove za 650 ljudi, kao i izgradnju osnovne škole i vrtića.
U ovoj prvoj fazi razvoja planirano je da se izgradi 150 novih stanova do 2025. godine, dok će u drugoj fazi kanton nastaviti sa izgradnjom još oko 120 pristupačnih stanova, zajedno sa integrisanim migracionim centrom, do 2026. godine.

Prema rečima arhitekata, ova strategija štedi oko 1.000.000 kilograma emisije CO2 u razvoju projekta.
Najkarakterističniji element projekta je ponovna upotreba betonskih elemenata, što je strategija koja je prvi put u ovom obimu upotrebljena u Švajcarskoj. Ovaj potez smanjuje potrebu za novim materijalima i štedi „sivu energiju“.
Primenjeni elementi na projektu potiču od dekonstruisane garaže Lisbihel i korišćeni su i kao konstruktivni elementi, ali i za formiranje fasade. Prema rečima arhitekata, ova strategija štedi oko 1.000.000 kilograma emisije CO2 u razvoju projekta.
Osim nastojanja da se sačuvaju postojeći materijali, čitav kompleks će imati grejanje bez upotrebe fosilnih goriva, a planirano je da se najveći deo potrebne energije proizvodi preko sopstvenih fotonaponskih sistema.

Tema od sve veće važnosti
Prilagodljiva ponovna upotreba je tema od sve veće važnosti u svetu arhitekture, jer je ona predstavlja održiviju alternativu u stvaranju novih struktura, a istovremeno se čuva i regeneriše kulturno nasleđe lokaliteta.
Smer ponovne upotrebe može ići u različitim obimima, gde se koriste čitave zgrade ili specifični građevinski materijali, a kakva su iskustva na ovakvim projektima stekli naši inženjeri, saznaćete u utorak, 7. novembra, na konferenciji BuildUp 2023 u organizaciji portala Gradnja.
Grafički prilozi



Upotrebljen umesto peska soc od kafe može učiniti beton za 30% jačim
Foto: RMIT University
Izgleda da kafa nije samo jak stimulans za razbuđivanje, već može pomoći i pri očvršćavanju betona, ali istovremeno i doprineti očuvanju prirodnih resursa.
Naučnici su nedavno otkrili da se beton može učiniti za 30% jačim ukoliko se izvrši zamena određene količine peska talogom od iskorišćene kafe, organskim proizvodom koji nastaje širom sveta u ogromnim količinama i obično završava na deponiji.
Upotrebom soca od kafe na način koji je osmislio tim istraživača sa univerziteta RMIT u Melburnu, značajno bi se smanjila i upotreba prirodnih resursa poput peska, te se dodatno doprinosi zelenoj kružnoj ekonomiji u izgradnji.

Najzastupljeniji otpad u proizvodnji kafe
Procene su da je ukupna količina istrošenog taloga kafe na godišnjem nivou oko 54 miliona tona, što ga čini najzastupljenijim otpadom u proizvodnji popularnog crnog napitka. Tradicionalno, ovaj otpad najčešće završava na deponijama.
Sada su istraživači sa RMIT-ja pronašli praktičnu i, izgleda, prvu upotrebu ove vrste otpada i to baš tamo gde je najpotrebnija održivost, u proizvodnji betona.
„Inspiracija za naš rad je bila da pronađemo inovativan način za korišćenje velikih količina otpada kafe u građevinskim projektima i, umesto da odlazi na deponije, da joj pružimo ‘drugu šansu u životu’“, istakao je za New Atlas glavni autor studije Radživ Rojčand.

Kako je izgledalo testiranje
Zbog svoje fine veličine čestica, talog od kafe (eng. spent coffee grounds – SCG) predložen je kao nova komponenta u građevinarstvu, te su istraživači odlučili da ovo i testiraju.
Prvi korak je bio prikupljanje taloga iz kafeterija širom Melburna, a zatim su sve ostavili na sušenje kako bi se uklonila vlaga.
Zatim, osušeni organski materijal je zagrejan na dve različite temperature, od 350 stepeni i 500 stepeni, korišćenjem niskoenergetskog procesa bez kiseonika, poznatog pod nazivom piroliza, kako bi se stvorio biougalj.

Beton je bio testiran na čvrstoću i pritisak i analiziran korišćenjem rendgenske difrakcije i skenirajuće elektronske mikroskopije.
Čak dvanaest varijanti mešavina je korišćeno kako bi se uporedili efekti različito zagrevanog taloga na mehaničko i mikrostrukturalno ponašanje betona.
Različite vrste SCG su ugrađene u portland cement sa 0%, 5%, 10% i 20% zapremine, kao zamena za fini, prethodno korišćeni agregat.
Svež beton je sipan u kalupe, a zatim postavljen na vibriranje kako bi se uklonio višak vazduha iz smese. Beton je zatim sušen na sobnoj temperaturi naredna 24 sata, a zatim izvađen i testiran na čvrstoću i pritisak i analiziran korišćenjem rendgenske difrakcije i skenirajuće elektronske mikroskopije.

S obzirom na sveprisutnost kafe, ovaj novi materijal mogao bi da se koristi širom sveta.
Istraživači su došli do rezultata da je od svih betonskih kompozita, onaj u kom je 15% peska zamenjeno pirolizovanim SCG na 350 stepeni, doveo do značajnog poboljšanja svojstava betona, a što je rezultovalo poboljšanjem jačine pritiska od 29,3%.
Iako je istraživanje još u ranoj fazi, naučnici tvrde da su rezultati obećavajući, i da bi, s obzirom na sveprisutnost kafe, ovaj novi materijal mogao da se koristi širom sveta.

Očuvanje prirodnih resursa
Pored uštede prostora na deponijama, tehnika proizvodnje betona se bavi i još jednim ekološkim pitanjem, a u pitanju je očuvanje prirodnih resursa. To je jako bitno s obzirom na činjenicu da svake godine izvlačimo oko 40 do 50 milijardi tona peska i šljunka za primenu u građevinarstvu.
„Kontinuirano vađenje prirodnog peska širom sveta, koji se obično uzima iz rečnih korita i obala kako bi se zadovoljile brzorastuće potrebe građevinske industrije, ima veliki uticaj na životnu sredinu“ – kaže Jie Li, dopisni koautor studije.
Istraživači planiraju da sprovedu dugoročne mehaničke i testove izdržljivosti biouglja od kafe zagrejanog na 350 stepeni za potencijalnu primenu u građevinskoj industriji i dalje istražuju efekat korišćenja različitih temperatura pirolizacije na performanse materijala.
Preuzeto sa portala “Gradnja”
ŠTA JE BUDUĆNOST IZGRADNJE U EVROPI? Traže se “zelenija” rešenja sa ciljem dekarbonizacije
Građevinska industrija Evropske unije stoji na raskrsnici. U svojoj tranziciji ka klimatski neutralnom ekosistemu, sadašnja industrija je zabrinuta da se organskim zamenama daje neproporcionalna podrška.IZVOR: EPA-EFE/VINCENT JANNINK
Izgradnja je veliki posao. Prema podacima Evropske komisije, ovaj sektor zapošljava oko 25 miliona ljudi i generiše dodatnu vrednost od 1,158 milijardi evra godišnje.
S druge strane, građevinarstvo je odgovorno za 50% upotrebe materijala i oko 35% otpada i emituje oko jedne trećine ukupnog karbon dioksida u EU, kako tokom izgradnje tako i tokom korišćenja tih zgrada za život.
Kreatori politike u Briselu u velikoj meri razmišljaju o rešavanju izazova dvostrane izgradnje i zgrada.
U martu je Komisija predstavila svoj „prelazni put za građevinski ekosistem”, postavljajući temelje za eventualnu digitalnu i zelenu transformaciju sektora. Briselski pritisak je praćen inicijativama kao što je Novi evropski Bauhaus.
Niko ne zna kako će izgledati ovaj transformisani sektor. Neki stručnjaci kažu da će kuće postati skladišta materijala poput Lego, a tradicionalni ekolozi gledaju na budućnost u kojoj drvo igra veću ulogu.
Izgledi da budu zamenjeni materijalima na bazi drveta, prilično su zabrinuli tradicionalnu industriju mineralnih građevinskih proizvoda, beton, keramiku, cement i malter.
Takvi proizvodi čine oko 5% ukupne svetske emisije gasova staklene bašte, što je iznad dvostruko više od globalne kontejnerske flote od 6.000 ogromnih brodova, kao okosnice međunarodne trgovine.
Danas se za cement smatra da je drugi najčešće konzumiran proizvod. Međutim, proizvodnja cementa je štetna po klimu jer se pretvara u zaprašeni krečnjak i glinu zagrejane do temperature do 1450 °C.
Generisanje te toplote da bi se ugljenik izbacio iz sirovina proizvodi dodatni ugljenik, dok se takođe duboko menjaju njihove hemijske veze, stvarajući „klinker”.
Promene ostavljaju klinker izuzetno spremnim da formira jake strukture kada se pravilno meša, formirajući beton sa širokom primenom u građevinarstvu.
Može li drvo da reši problem?
Da li drvo i drugi materijali mogu pomoći u rešavanju klimatskih problema u ovom sektoru?
Inicijativa Intelligent Cities Challenge koju podržava EU ima za cilj širenje najboljih građevinskih praksi širom EU. Jedan od primera je lokalna direktiva Amsterdama da svi novi stambeni projekti moraju da sadrže 20% drveta.
Slično tome, tekuća razvojna studija, koja ima za cilj da „navede kako se sve emisije u vezi sa zgradama mogu ublažiti do 2050. godine”, a finansirana od strane Evropske komisije, razmatra „potpune drvene strukture u novoj izgradnji” i druge uloge drveta.
Međutim, da bi se suprotstavio uobičajenom narativu da je „povećana upotreba prirodnih proizvoda jednostavno rešenje, prečica za transformaciju građevinskog sektora”, šest industrijskih udruženja EU naručilo je posebnu studiju.
Studiju podržavaju Cerame-Unie, glas evropske keramičke industrije, i različita udruženja za beton okupljena u Concrete Europe, kao i Evropska organizacija industrije maltera i evropski lobi za cigle ECSPA.
Njegova široka meta-analiza je pokazala da „upotreba šumskih proizvoda u građevinarstvu ima vidljiv potencijal za smanjenje uticaja klimatskih promena”, ali je dodala da je primetan uticaj ovoga „relativno ograničen”.
Studija je na sličan način dovela u pitanje još jednu prednost konstrukcije na bazi drveta koju njeni zagovornici često zanemaruju, odnosno njenu sposobnost da deluje kao sigurno skladište ugljenika.
„Da bismo imali bilo kakve koristi od privremenog skladištenja ugljenika u drvetu, neutralnost ugljenika kroz održivo šumarstvo i paralelno aktivno pošumljavanje su nedvosmisleni preduslovi”, pokazalo je istraživanje. Ovo trenutno nije konzistentna datost.
Njihove nalaze podržavaju zagovornici prirode, koji obično osuđuju neodrživu prirodu aktivnosti seče. Zeleni zakonodavci krive zemlje EU koje su orijentisane na šumarstvo za blokiranje reformi kako bi se povećala održivost seče.
Katharina Blumke, istraživač održive gradnje na Institutu za tehnologiju u Karlsrueu, rekla je da je „gradnja od drveta jedna od mogućnosti, ali nije lek. Ne možemo samo da kažemo da ćemo sve napraviti u drvetu, a onda ćemo rešiti sve probleme”.
Istraživač Elena Boerman rekla je da stvari danas tako stoje da se bez betona neće moći.
Jedan od načina da se povećaju zelene akreditacije betona je „recikliranje stvarnog betona”, istakla je Boerman, ali i dodala da je to izazovan proces koji se u velikoj meri smatra neprikladnim za primenu u stvarnom svetu.
Industrija cementa umesto toga reklamira karbonizaciju, proces u kome beton usisava ugljenik iz vazduha, kao klimu. Prema studiji koju podržava Cerame-Unie, „cementni materijali globalno apsorbuju do 300 do 800 miliona tona karbon dioksida godišnje”.
„Industrija je provela decenije pokušavajući da smanji karbonizaciju jer generalno degradira beton”, rekao je Robi Endru, viši naučnik u CICERO centru za međunarodna klimatska istraživanja.
Kako lobiranje u Briselu hvata pun zamah, konačna odluka o tome koji materijali će ići u buduće građevinske proizvode i dalje izgleda prilično nedostižna.
(EURACTIV.rs)
Zasadi svoj Bio-beton
UNEKOOP je pre 13 godina započeo pionirski poduhvat eksperimentalnog gajenja ligo-celulozne biljke Miskantus Mishantus x giganteus (https://www.agrikinetics.com/miscanthus-giganteus/ecology-of-miscanthus-giganteus/) na našim prostorima.Praksa je pokazala pogodnost klimatoloških u pedoloških uslova, tako da je postignut visok prinos suve mase.Osnovna namena Miskantusa je da se koristi kao obnovljivi energent jer ima dobru kaloričnu vrednost.Pored toga praksa je pokazala da Miskantus može da se gaji i na marginalizovanim zemljištima, a imajući u vidu da se radi o zasadima koji mogu da se eksploatišu 15-20 godina nakon zasađivanja jer ne iziskuju nikakvu obradu izuzev žetve.Ovo je važno jer je na našim prostorima dosta zemljišta koje se ne koristi pre svega zbog nedostatka radne snage.

Projekat “ZASADI SVOJ BIO-BETON” je plod višegodišnjih nastojanja da se diversifikuje namena ove biljke u pravcu razvoja lakog niskokarbonskog betona.
Prva faza u proizvodnji ovakvog betona odnosi se obradu stabljika Miskantusa.Ovaj proces podrazumeva usitnjavanje stabljika, odvajanje od lisnatog dela i prašine.Sam proces izrade betona podrzumeva mešanje obrađenih sekanaca, vode sa vezivom na bazi kreča i mineralnih pucolana.Dobijeni beton se može koristiti kao ispun kod gradnje objekata sa drvenom konstrukcijom, za proizvodnju betonskih blokova ili proizvodnju modularnih prefabrikovanih elemenata za gradnju montažnih objekata.
Prednosti proizvodnje ovog građevinskog materijala su:
- Konkretan doprinos “Zelenoj tranziciji” kroz dekarbonizaciju građevinskog sektora;
- Smanjena degradacija prirodnih resursa supstitucijom prirodnih agregata (pesak, šljunak)
- Povećanje konkurentnosti lokalne poljoprivrede;
Pozitivne tehničke karakteristike betona na bazi miskantusa su:
- Optimnalna parapropustnost koja omogućava prirodno disanje “objekata” koje sprečavaju izazivače alergija;
- Zid od 40cm debljine zadovoljava potrebne standarde
- Mogućnost recikliranja betona i njegovo ponovno korišćenje.
Negativne tehničke karakteristike:
- “BIO-BETON” ne može se koristiti kao konstruktivni materijal već isključivo uz korišćenje drvene konstrukcije.
Emisije CO₂ iz građevinskog sektora predstavljaju gotovo 40% globalnih emisija.Pored emisija nastalih korišćenjem energije za zagrevanje i hlađenje zgrada značajan udeo ima takozvani „ugrađeni CO₂ “ (eng. Embodied carbon) Ugrađeni CO₂ povezana sa materijalima i procesima izgradnje tokom celog životnog ciklusa zgrade ili infrastrukture.
Sve prognose govore da će do 2050.godine ugrađeni CO₂ biti odgovoran za polovinu celokupne emisije CO₂ iz zgradarstva što će predstavljati veliku pretnju da će on “ pojesti” veliki deo preostalog “ budžeta” za CO₂ na kome počivaju optimistični klimatski scenariji o povećnju temperature za 1,5C.
Razvoj “Bio-betona” direktan je doprinos na promovisanju i upotrebi zelenih niskokarbonskih tehnologija.
Ova aktivnost u skladu je sa globalnim akcijama koje propagiraju upotrebe niskokarbnonskih građevinskih materijala u cilju smanjenja emicije ugrađenog CO₂ “ Advancing Net Zero”https://worldgbc.org/advancing-net-zero/i “Zero Carbon Buildings for All”
(https://www.unep.org/gef/projects/zero-carbon-buildings-all-energy-efficiency-decarbonization)
Zahvaljujući činjenici da“Bio-beton” ima negativan karbonski otisak zahvaljujući sirovinama koje koristi.Miskantus kao biljka sa pojačanom fotosintezom ima biotički ponor CO₂.Pored toga veziva koja se koriste (hidraulični kreč i pucolani) zbog nižeg energetskog inteziteta prilikom njihove proizvodnje imaju znatno povoljniji karbonski otisak.Dodatni ponor CO₂ “BIO-BETON” postiže zahvaljujući hemijskom procesu karbonizacije.
“BIO-BETON”je moguće koristiti za izgradnju novih objekata ali i za adaptaciju i rekonstrukciju u cilju poboljšanja termičkih svojstava već izgrađenih objekata.
Dodatni klimatski benefit su smanjene emisije transporta građevinskog materijala jer se koncept zasniva da se koristi Miskantus iz lokalne proizvodnje.
TEHNIČKE KARAKTERISTIKE I TRŽIŠNE PERSPEKTIVE
Blok proizveden na bazi “BIO-BETON”-a ima sledeće karakteristike
Gustina:450-500 kg/m3
Sadržaj bio agregata:157kg/m3
Efektivna toplotna provodljivost:0,15 V/m2
Neto bilans GHG -134,7 kgCO₂eq/m3
Najbliži proizvod našem proizvodu je beton na bazi šiva od industrijske konoplje.Prednost betona na bazi miskantusa leži pre svega u niskoenergetskom uzgoju, jer za razliku od industrijske konoplje koja je jednogodišnja biljka koja iziskuje obradu zemljišta, setvu i žetvu svake godine, kod miskantusa nakon podizanja zasada imamo potrošnju energije samo za žetvu.O prednostima govore i sledeći podaci:
Emisija GHG gasova kod zida na bazi blokova industrijske konoplje iznose -35 kgCO₂eq/m2 dok je zid od blokova na bazi Miskantusa iznose -69,5 kgCO₂eq/m2.
Za razliku od Miskantusa koji u m3 betona učestvuje sa 157kg , industrijska konoplja učestvuje sa 100kg čime ga čini znatno težim.
Pored toga samo gajenje industrijske konoplje u našem regionu iziskuje dodatne rizike zbog komplikovane procedure dobijanja dozvola i kontrole.
Tržišna perspektiva ovog proizvoda sadržana je pre svega u njegovim karakteristikama ponora CO₂ što će u uslovima zaoštravanja tržišnih uslova po pitanju ghg emisija biti sve konkurentnija prednost.Pored toga činjenica da postoji sve veći broj ekološki osvešćenih potrošača i ljudi koji žele da investiraju u zdravlje svojih porodica ovakvom proizvodu daje komparativnu prednost pri izboru materijala za gradnju stambenih ili objekata za odmor.
Ideja je da se projekat razvija u pravcu stvaranja novih lanaca vrednosti koje bi obuhvatale razvoj kooperativnih odnosa sa lokalnim poljoprivrednicima na uzgajanju Miskantusa, kao šanse za diverzifikaciju poljoprivrede.Pored toga tržišna strategija bazirala bi se na proizvodnji blokova, modularnih panela, ali i paketa za gradnju po sisitemu “Uradi sam”
Pored toga u cilju upotpunjenja ponude razvoj bi se kretao u pravcu proizvodnje presovanih ploča na bazi prirodnih lepila (tutkala) i stabljika Miskantusa.
MOGUĆA PRIMENA
Izgradnja kabine za smeštaj turista koji preferiraju glamping turizam (https://glampinghub.com/what-is-glamping/.
Kabina bi bila izgrađena od na bazi niskokarbonskog betona od miskantusa. I ostali materijali koji bi se koristili morali bi da zadovolje “eco frinedly” osobine i povoljan karbonski otisak poput izolacije od ovčje vune/industrijske konoplje, sertifikovanog drveta, ploča od recikiranog materijala.Pored toga dizajn projekta podrazumevao minimalne intervencije u prostoru, zeleni krov, sistem za prikupljanje kišnice, solarne fotonaponske panele i prečišćavanje otpadnih voda putem bioprocesora na bazi remedijacionih svojstava biljaka.